21.11. Veliki Kozjak

21.11.2020. , Veliki Kozjak istaknuti je vrh sjevernog Velebita i kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice .Po obliku je jedan od najslikovitijih velebitskih vrhova. Njegove okomite stijene privlače pogled izdaleka, a vidik s vrha obuhvaća sve veće vrhove srednjeg i sjevernog Velebita, a osobito je impresivan vidik na šumsko prostranstvo Štirovače i na travnati  V. Lubenovac.


IZVJEŠĆE S IZLETA

Inicijalno planirani izlet u subotu 21.11. morali smo zbog jake bure, hladnoće, snijega i poledice, odgoditi za nedjelju 22.12, što se kasnije pokazalo kao ispravna odluka. Promjena termina izleta, dovela je do toga da je dio prijavljenih planinara morao odustati od izleta zbog već dogovorenih obveza, a neki su zbog iznenadne bolesti (COVID-19) morali u izolaciju, pa je Veliki Kozjak ukupno pohodilo 23 planinara. Na odredište smo krenuli točno u 6:00 u nikad novijem i boljem autobusu. Apsolutno smo svi bili iznenađeni u kakvom komforu putujemo. Veliki autobus zadovoljio je sve epidemiološke preporuke, te je cijelim putem svatko sjedio sam s maskom na licu, što je utjecalo na manjak uobičajenog veselja, druženja i pjesme tijekom vožnje.

 

U Ogulinu smo, na izlazu s autoputa pokupili dvoje naših članova i nastavili put prema Žutoj Lokvi i dalje ka Senju. U Senju smo napravili 30 minutnu pauzu za kavu i WC. Vrijeme sunčano, hladno, ali uz vrlo mali vjetar. Nakon pauze, nastavljamo dalje prema našem odredištu i poslije otprilike 1 sata vožnje Jadranskom magistralom, skrećemo lijevo i uskom, a na momente vrlo strmom cestom, vozimo se prema pl. kući Alan (1351 m). Cesta je na mjestima osigurana metalnim ogradama (bankinama), što još više smanjuje njezinu širinu i otežava vožnju autobusa. Potrebna je velika vještina i iskustvo da se velikim autobusom dovezete na parkiralište ispred Alana. Na svu sreću, naš vozač ima oboje, vještinu i iskustvo. Polako napredujemo po serpentinama i molimo se da nam nikakvo vozilo ne krene u susret jer je mimoilaženje dva vozila, od kojih je jedno autobus, nemoguća misija. Nadalje, obzirom da je proteklih dana padao snijeg, bojimo se da ćemo pri samo cilju naići na ugaženi snijeg i poledicu. Na žalost, to se upravo i dogodilo, te smo se zadnjih kilometar i pol vozili po zaleđenoj cesti. Na parkiralištu nas je dočekao zaposlenik parka i čudio se odvažnosti vozača autobusa. Na brzinu smo izvršili plaćanja ulaznice za nacionalni park i dogovor s vozačem i razmjenu telefonskih brojeva, te oko 10:00 krećemo ka Velikom Kozjaku, što je sat kasnije od planiranog.

Početak uspona vodi po makadamskoj cesti u smjeru Mrkvišta, koja je pod snijegom visine 5-10 cm. Nakon 1,5 km skrećemo lijevo prema Velikom Lubenovcu, a snijega ima sve više, sada otprilike 10-15 cm. No, vrijeme je sunčano, nema vjetra i nije hladno, pa napredujemo solidnom brzinom. Svi su oduševljeni ljepotom prirode i snježnom idilom. Neki od planinara su prvi puta na zimskom usponu i imaju smo pozitivne dojmove. Nakon sat i pol hodanja po cesti, skrećemo na planinarsku stazu koja vodi prema Velikom Kozjaku. Uspon u početku nije strm, no snijega sve više, otprilike 25 cm, pa se napreduje polako. Nakon cca 3 sata uspona, stižemo do depresije prije završnog uspona. Pogled na snježni Veliki Kozjak sve ostavlja bez daha. Procjenjujemo da je visina snijega oko 30-35 cm i da će daljnje napredovanje i povratak s vrha trajati najmanje 1 sat, što će dodatno umoriti pojedine naše članove, pa donosimo racionalnu odluku i odustajemo od daljnjeg uspona. Radimo kratku pauzu od 20 minuta s okrijepom, uživamo u pogledima na sve strane, pravimo zajedničku fotografiju s zastavom društva i krećemo natrag.

Nitko zbog te odluke nije razočaran jer su svi svjesni da nam predstoji i povratak te želja da do autobusa stignemo prije noći, koji se sad nalazi nekoliko kilometara dalje. Naime, dogovorili smo se s vozačem, da odveze autobus nekoliko serpentina niže, kako bi izbjegli moguće dodatne probleme s poledicom, koji dolaskom noći i padom temperature mogu biti vrlo izgledni. Ta odluka će nam produžiti spuštanje do autobusa po planinarskoj stazi za Jablanac, za cca 40 min. Silazak prolazi bez većih problema jer se vraćamo po već napravljenoj snježnoj prtini. Radimo nekoliko kraćih 5 minutnih odmora i do autobusa stižemo oko 16.00 sati. Brzo se spremamo, mijenjamo mokru obuću i odjeću i u 16:30 krećemo prema Karlovcu. Na povratku se 30 minuta zadržavamo u Senju i proslavljamo kako tko, netko s pivom i toplim čajem s rumom, a netko s kavama, ipak nadasve uspješan izlet. U Karlovac dolazimo po planu, u 20:00 sati.

Vodič : Slobodan Kožul

 

 

 

Ažurirano 8. siječnja 2021 — 16:12
PD Dubovac 2018.