Planinarska kuća VODICE, Žumberak

Planinarska kuća VODICE (850m/nm) nalazi se u Parku prirode Žumberak.

Kuća raspolaže s 20 ležajeva u dvije sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom, terasom, električnom energijom (solarni paneli),  a  vode ima u potoku u neposrednoj blizini  (ljeti često presušuje ). Kuća je opskrbljena napitcima.  Postoji mogućnost kampiranja.

Otvorena  je vikendima od 01.5. do 31. 10.  a zimi po dogovoru.

Preporuke Hrvatskog planinarskog saveza za boravak u planinama:
Mnogi planinarski domovi i kuće posluju pod epidemiološkim uvjetima kakvi se primjenjuju za sve ugostiteljske i uslužne objekte. U tim uvjetima mnogi domaćini nisu u mogućnosti u cijelosti odgovarajuće organizirati prihvat posjetitelja i pružanje uobičajenih usluga na način kako je to bilo moguće prije epidemije (prodaja pića, hrane, smještaj i dr.). Zbog toga je nužno prije dolaska izravno kontaktirati domaćina  i zatražiti informacije i upute o korištenju objekta.

Osoba za kontakt :
Damir Erdelja, tajnik PD”DUBOVAC”
095 3786 106
erdelja.damir@gmail.com

PRIKAZ NA INTERAKTIVNOJ PLANINARSKOJ KARTI

PRILAZ SOŠICAMA U ŽUMBERKU
Osobnim automobilom:

Po državnoj cesti D1 iz smjera Karlovca ili Jastrebarskog pratite glavnu cestu za Krašić te nastavite ravno do Kostanjevca. Na račvanju slijedite lijevu cestu za Sošice. Vremenska udaljenost od Krašića do Sošica je 30 minuta automobilom.
Autobusna linija:
Do Sošica vozi autobus «Samoborček» iz Jastrebarskog.
Vozni red Jastrebarsko – Sošice
telefon 01/333-5 170

PRILAZI PLANINARSKOJ KUĆI VODICE IZ SOŠICA
Od autobusne stanice u Sošicama cestom preko sajmišta i mimo bunara gornjeg dijela sela produžimo cestom za Svetu Geru i za oko 300 m prelazimo desno na šumsku stazu (nasad crnogorice) uspinjući se opet na cestu kojom krenemo desno, te  nakon 50 m skrećemo lijevo stazom, čime kratimo cestovni zavoj i izbijamo nakon 40 min. na cestu ispod planinarske kuće Vodice.  

DALJINAR OD PLANINARSKE KUĆE NA VODICAMA
Vrh Pliješ (977)          20 min
Sošice                            30 min
Vrh Ječmišta (976 m)                     1 sat  i  15 min
Sveta Gera preko Boljare            2 sata i 30min
Sveta gera preko Ravne gore   3 sata
Slap Sopote                                                      40 min
PD «Boris Farkaš» Sekulići preko Ravne gore i Svete Gere   4 sata
PD «Boris Farkaš» Sekulići preko Boljare i Svete Gere             3 sata

 IZLETI IZ PLANINARSKE KUĆE VODICE
Sopotski slap – niže sela Sopota, visok 40 m ruši se niz 3 kaskade
Jama Jazovka – nalazi se između Sošičkog gornjeg sela i sela Sopote. Masovna grobnica zarobljenika i vojnika NDH, civila i svih nepoćudnih komunističkom sistemu.
Sošice – može se vidjeti zavičajna etnografska zbirka u samostanu časnih sestara Bazilijanki
Uspon na vrh Pliješa  – 20 minuta uzbrdo iznad planinarskog doma
Ravna gora – preko Pliješa – 2 sata

PK VODICE (835 m) – PLIJEŠ (977 m) – RAVNA GORA (1001m) – SVETA GERA (1178m)  – 3 sata
Markirani put vodi od doma uzbrdo strmim šumskim pute kroz lijepu šumu bora, breze, bukve i pokojeg ariša. Izašavši iz šume skrenemo malo lijevo livadom   prema vrhu Pliješ 981 m (KT5 Karlovačke obilaznice). Na vrhu je putokaz za daljnji nastavak puta, upisna knjiga i žig obilaznice. Od doma do vrha Pliješa ima 20 min. hoda. Dalje nastavljamo preko livada iza Plješa valovitim terenom držeći se puta što vodi u sjeverozapadni kut tih livada. Nakon kojih 10 minuta hoda stići ćemo u taj kut odakle nas markacije vode kroz bukovu šumu najprije u zavoju lijevo pa dalje kroz pojas mlade crnogorice ravno manje-više šumskim puteljkom. Nakon manje od 15 min. stići ćemo do puta koji vodi od Poloma prema Svetoj Geri.  Prelazimo cestu i nastavljamo šumom.  Markacije će nas dalje dovesti mimo jedne manje livade kroz šumu prema jednoj većoj livadi na koti 1002 koja pripada Sloveniji. Kako ne bismo ušli na slovenski teritorij, dvadesetak metara prije skrenemo lijevo u šumu, koja će nas kratica dovesti na put prema Sljemenu. Nastavljajući put prema Svetoj Geri ulazimo u šumu hrptom Sljemena (946 m), granicom između Hrvatske i Slovenije. Važno je radi pograničnog područja sa sobom imati osobne isprave (osobnu iskaznicu ili putovnicu kao i planinarsku iskaznicu). Sljemenom prelazimo nešto manje od jednog sata hoda, spuštajući se i uspinjući po bilu da bi najzad stigli do livada koje se nalaze u Sloveniji. Nešto prije izlaska na livadu skrenemo lijevo i od tuda vodi markacija na vrh Ravne gore (1001 m, KT 6)  na koji stižemo za 10 minuta. Na vrhu se nalazi putokaz za nastavak puta, upisna knjiga i žig obilaznice. Odavde se otvara vrlo lijep pogled na dolinu Krke. Za lijepog vremena moguće je vidjeti Kamniške i Julijske Alpe.  Držeći se više sredine livade, spuštamo se prema zapadu i nakon 10 minuta skrećemo lijevo prema šumi (kako bi smo izbjegli Slovenski teritorij) stižemo do križanja puta koji vodi ka  koti 1006 m. Put je markirao PD «Ericsson – Nikola Telsa» iz Zagreba 2006. godine u spomen sto pedesete  obljetnice rođenja Nikole Tesle. Mi nastavljamo ravno i izlazimo na livadu kojom ćemo za 10 minuta izaći na Maličev krč. Tu se sastajemo sa putem koji dolazi iz pravca Sošica preko Boljare. Skrećemo desno i za nekoliko minuta stižemo na livadu Kaštanica, kota 1030 m. Od kote se uspinjemo kolnim putem na sjeverozapad do rub šume (slovenski rezervat stare šume Pregozd) i lijevo dolazimo na istočni dio vrha Sveta Gera odakle se pruža lijep pogled na dio Žumberka i Bele Krajine. Proslijedimo dalje ispod vojnog objekta i graničnim područjem sa Slovenijom do trigonometrijskog stupa koji označava vrh Sveta Gera (1178 m). To je ujedno i KT 7, a žig se nalazi ugrađen u geološki stup. Malo dalje stoji telekomunikacijski stup (90 m), a malo niže su ruševine dviju kapelica – hrvatska Svetog Ilije i slovenske Svete Jere. Obje su natkrivene kasnije dograđenim krovištima. Granica između dviju država prolazi između kapelica. Tijekom stoljeća ovo nije bila tek puka granica, već mjesto sastajanja i zajedničkog sudjelovanja u proštenjima i sajmovima koji su se tom prilikom priređivali. Početkom 1990. godine kapelice su ponovno očišćen, i tijekom 1991. i 1992. godine zaštićene. Sveti Ilija je natkriven drvenim pokrovom u stilu crkve sa malim zvonikom.  Izgradnja kapelice Sv. Ilije smješta se u sredinu 16. stoljeća dolaskom prvih Uskoka. Po do sada poznatome kapelica Sv. Ilije smatra se jednom od najstarijih, ako ne i najstarija grkokatolička kapelica u Hrvatskoj.  Svake zadnje nedjelje u siječnju na vrhu Žumberka, u kapeli Sv. Ilije održava se misno slavlje za mir. U sklopu kapelice Svetog Ilije (izvana sa stražnje strane) je mala prostorija koja je trebala biti planinarsko sklonište. Sklonište nije u potpunosti dovršeno. U nuždi poslužit će kao zaklon.

SVETA GERA – BOIĆI – SOŠICE    –    2 SATA
 Sa Svete Gere vračamo se istim putem do Maličevog Krča gdje skrećemo desno. Na Boljaru stižemo za 30 min. Boljara je nekadašnje šumarsko stovarište i okretište za kamione.  Zatim skrećemo desno za selo Boići preko kojeg idemo do Sošica. Od Boljare postoji mogućnost da nastavite ravno markiranim putem, gdje nakon 15 minuta krenete desno (krati se veliki zavoj). Dolazimo do Tratine (30 min), prelazimo potok po velikom kamenju. Od tog raskrižja desno cestom, preko Gornjeg sela možemo se spustiti u Sošice (30 minuta) ili cestom ravno (lijevo vodi cesta za Svetu Geru) nastaviti uspon prema planinarskom domu na Vodicama na koji možemo stići za 45 minuta. Na mjestu zvanom Tratine sjecište je nekoliko planinarskih putova i mjesto gdje se sastaju nekoliko potoka. U blizini se nalazi izvor pitke vode i uskoro bi na tom mjestu trebalo biti izgrađeno vodocrpilište.
Sošice su jedno do većih naseljenih mjesta na Žumberku smješteno u Sošičkoj dolini.  Sredinom prošlog stoljeća Sošice su bile središte općine. Danas u Sošicama obitava oko 100 stanovnika, većinom starijih. U Sošicama su dvije gostionice i trgovina. Gostionica Ilas-Radić nudi domaće specijalitete, a ujedno je i obavjesna postaja HGSS i posljednja KT8 sa žigom Karlovačke obilaznice.  U Sošicama je grkokatolička crkva Svetog Petra i Pavla (1750.) kao i filijalna kapela Uznesenja Marijina (1828.). Obje crkve nalaze se na uzvišenju na ulasku u mjesto. Od 1939. godine u  Sošicama postoji samostan sestara bazilijanki. Vrijedne su sestre prikupile lijepu i vrijednu  zbirku etnografske građe kao i predmeta vezanih za svakidašnji život ljudi na Žumberku.