Neformalan trkača družina 100KA koju čine Goran Stanojević i Marin Murganić su povodom obilježavanja gotovo 100. godina neprekinutog rada PD Dubovca istrčali neformalnu trku 100 USPONA NA DUBOVAC ZA 100 GODINA PD DUBOVAC. Hvala i čestitke na podvigu!
Izvještaj Gorana Stanojevića:
Nakon Ekspedicije Kilimanjaro 79. koja bila je organizirana povodom 400-te godišnjice Karlovca, moje srednjoškolsko društvo odlučilo je da se učlani u Društvo. Krenuli smo polako u Prvu planinarsku školu koje je PD Dubovac ikada organizirao. Od učitelja smo naučili osnove, vodili su nas po brdima i dolinama, a da ne spomenem Prvomajska hodočašda na Paklenicu koja su bila i više od višeg, nešto po čemu smo mjerili godine. Neki su kasnije otišli na stijene i u dubine, a dio nas je par godina kasnije ipak otišao nekim drugim putem, u baseball. Da bi ja, puno godina kasnije, završio u trčanju.
Tako da nije bilo problema da se poveže 100 godina od osnutka PD Dubovac sa brdom Dubovac i neformalnom trkom družinom 100KA.
100 USPONA NA DUBOVAC ZA 100 GODINA PD DUBOVAC
Uspon počinje kod frizerke Tine koja se nalazi dvadesetak metara od kude Salamon na Marmontovoj aleji na koti od 114.541 m nadmorske visine i završava na ulazu u dvorac na koti 177.443 m ( kote izmjerili ovlašteni geometri ), što je uspon od 62.902 m na dužini od cca 440 m. Podloga su kamene kocke, betonske ploče, zemlja, drvene stepenice. Puno drveda, pogled na grad, crkva Gospe Snježne, instalacija Križnog puta, noćna rasvjeta, miris Pivovare. Idealno.
Bazni logor smo postavili u posuđenom RenoMeganSedan autu od šogora Borisove mame na parkiralištu II kod drvenih stepenica i u njemu smo imali sve što će nam trebati za planiranih 20 h. Osim čaja, kojeg smo priželjkivali od dobrih duša u prolazu.
Vremenska prognoza je odredila da krenemo u subotu 15.04.2023. ujutro u 8,44. U izazovu sudjeluju svi članovi NTD 100KA ☺
Osim onih slavljeničkih razloga, Marin je tu da se oproba na visinama i dužinama na kojima još nije bio a ja sam tu da ponovim iskustva od prije 2 godine sa Everesting Dubovac, 148 uspona. Slikovito, nešto kao učitelj Joda i učenik Luk. Tako da sam ja uvijek išao prvi i pričao i objašnjavao što se dešava, slušao povratne informacije i pazio da učenik ne pravi gluposti ☺.
I da pazim da imamo 6 uspona svaki sat. Što je strategija najmanje potrošnje i garantira dug život ☺.
Odmah na početku imamo društvo. Na stazi je tip iz Duga Rese. Dotrčao je od kuće u majci sa kratkim rukavima i flaskom u ruci i radi 20 brzih uspona i silazaka. Protrčava pored nas u punoj brzini i mi pored njega izgledamo kao puževi. Naravno, jer smo u drugoj priči ☺. Stigao je da nam kratko napomene da se zabrojao i da ne zna na kojem je usponu, pa je valjda odokativno u jednom trenutku zaključio da je dosta i nestao.
Onda je stigla Divlja horda. PD slavljenici. Ima ih puno i Hodaju k zdravlju. Cilj im je pl. kuća na Kalvariji. Znaju što ih čeka po putu pa su zastali u dvorcu na kavi. Po društvenom običaju koji je vrijedio i u osamdesetim to traje tričavih skoro sat ☺. Oni socijalizirani su unutar zidina i mašu rukama i pričaju, oni nesocijalizirani su ispred, gledaju u nebo ili na sat i pitaju se kada će već jednom da krenu. Koristimo priliku da kratko popričamo sa oficirom za vezu između nas i njih Marinom Marasom, jednim od društvenih poluvodiča. Nudi nam topli čaj iz termosice, ali ga odbijamo, rano je još, a i znamo koje ga patnje čekaju po putu ☺.
Onda je stigla policija sa dronom. Marinov brat Kiki je došao da nas uslika odozgo i sa zemlje. Mi tu onda kao trčimo uzbrdo i smijemo se ☺. Dok nas nije oprala prva 10minutna kiša.
Gdje je dron tu su i Ukrajinci. Dolaze u 4 višeklasna neoštećena auta i prva misao mi je da je dobro da su tu a ne tamo. Jedna mlađa muška osoba ostavlja baš upečatljiv modni dojam, to što nosi i gore i dolje kao da je napravljeno od onih plastičnih višebojnih stolnjaka ☺
Teta Šavorka je na putu u svoju kućicu na rubu šume. Nosi hranu za svoje mačke i lajavog psa. Polako hoda po uzbrdici. Kladim se da je, ako već ne pamti uživo kraljicu Teutu, generacijski bliska sa Batonom i vremenima njegovog ustanka.
Prošli su i Nesvrstani. Desetak mlađih nešto kao Arapi savladalo je stazu bez problema.
Eto i Nevladinića. Grupa mlađih ženskih osoba i jedno nedoraslo muško koji komuniciraju na pidžn engleskom. Borkinje za ljudska prava transdžender vegan krtica ili tako nešto ☺.
Mladenci sa fotografom. Mladoženja i Kum su izgleda zagrijani iznutra, a Mlada i Kuma se smrzavaju na buri u oskudnim haljinicama i štiklama ali se ipak smiju. Želimo im puno sreće i da budu u onih pravih 50 % koji neće uskoro u razvod.
Posjeduju nas estradne zvijezde Danijela Martinović, Vidoviti Milan i pripadajući pas. Saznajemo da gospođa MG i gospodin BP dobro napreduju na Istri.
Nama usponi idu dobro, a pere nas i druga kraća kiša. Ne puštam malog da ide ispred mene i da divlja ☺.
Dobijamo prvi topli čaj u termosici. Seka i šogor na putu za Zagreb. Čaj nestaje u roku odmah.
Redaju se slučajni prolaznici, šetači manjih pasa i verbalna izmjena sa vlasnicom crnog psa čudovišta koje je teže od nje i iako na lancu očigledno van kontrole.
Dvije gospođe obučene u Guči zlatne patike i Chanel N°5 hrabro su se upustile u avanturu uspona na Dubovac. Ispalo je da su napravile ekološki incident i da je gospođa Šavorka za njih Kilian pa su odustale na trećini i vratile se nazad.
Vidoviti Milan nas posjeduje drugi put i saznajemo da su gospođa MG i gospodin BP završili Istru i baš se veselimo ☺
Kiki nas posjeduje drugi put i potvrđuje da je policija neslužbeno i dalje uz nas.
Polako se spušta noć. Imamo dobar ritam i dobro raspoloženje. Ponekad pravimo malo duže pauze za jelo i tekućine. Na stazi ima dovoljno svjetla, a i znamo je napamet ☺
Šogor Boris donosi drugi čaj. Ostavljamo ga u stratešku rezervu.
Grupa mlađih PD planinara na povratku sa pl. kuće Kalvarija svraća do nas i pravi selfije. Tretiraju nas kao da smo nekakve lokalne zvijezde ☺
Marin Maras nam donosi drugi čaj i pozdrave od Vijeća staraca PD Dubovca. Čaj popijemo odmah i fino nas je zagrijao.
Došli smo do sedamdeset i nekog uspona. Počinje stalna kiša. Marin je u nepoznatoj zoni jer je prešao sve svoje dotadašnje rekorde i polako počinje da se hladi i gubi toplinu. Fizički je u redu, noge funkcioniraju, glava čista, želudac radi, ali ni uz oblačenje svega što je ponio ne osjeća se ugodno. Nakon 75 uspona doslovno mu naređujem da se spakuje i ode kudi. Napravio je odličan posao, pomjerio je svoje dotadašnje limite, upoznao neke nove ultraške fazone i fore i dobio poruku na čemu treba da radi dalje da bi bio još bolji.
I onda počinje razgovor.
Zemljani dijelovi staze postaju klizaviji, kiša pada, šuški je dobar jer je 10 000 megapiksela ☺, nigdje žive duše. Korak po korak, uspon po uspon, misao po misao, ponekad praznina ☺ … Oduševljava me što i dalje potpuno bez napora i prirodno trčim nizbrdice, a uzbrdice radim najbolje što mogu. Držim ritam 6 uspona na sat.
I potpuno se opustim na zadnjih 5, a stoti uspon je bio max koji sam mogao u tom trenutku. Završio sam u 3,05.
Popio preostali čaj, obukao još jedan šuški, zaključao auto, ostavio ga na parkingu i otrčao kući. U svečanom tonu, pjevušeći Fijaker stari ulicama luta u društvu par prebrzih BMWeja na povratku sa koznačega ☺
Šogor Boris je došao po auto ujutro.