IZVJEŠTAJ S IZLETA

Prema planinarskom domu Kamenitovac (242m) na Bilogori krenuli smo u subotu 13.03.2021. u 7,00 sati. Krenula su 54 planinara u dva autobusa i jedan auto sa 3 planinara. Jednog planinara autobus je pokupio na NP Jastrebarsko. Na odmorištu Sesvete radimo pauzu za kavu a do doma stižemo u 9,30 sati. Nakon pića dobrodošlice i pozdravnog govora Vere Pauško, predsjednice društva Bilogora iz Bjelovara, domaći vodič Ivan Želipski Čupo nam je predstavio trasu obilaznice “Bilogorskim stazama“ koja ima četiri kontrolne točke sa žigovima i pripadajući dnevnik. Za prolazak obilaznice dobiva se značka.
Nakon polaska u 10,00 sati, vrijeme se proljepšalo te je bilo svježe i sunčano vrijeme do kraja dana. Zbog obilnih padalina prethodnog dana i blata na početku staze, produžili smo po cesti prema Cigleni. Uz cestu se mogu vidjeti velike drvene skulpture koje su na likovnoj koloniji na otvorenome “Svijetle pruge” izradili studenti Kiparskog odsjeka zagrebačke Likovne akademije u suradnji sa Hrvatskim šumama. Nakon nekoliko zanimljivih skulptura skrenuli smo lijevo na šumski put. Nakon spajanja sa markiranom stazom, nastavili smo ugodnu šetnju šumom do zaselka Borovljane, gdje se u kući obitelji Vukelić kbr. 60, nalazi prva točka obilaznica. Do KT1 trebalo nam je 70 minuta hoda. Nakon ovjeravanja KT1 i kratke pauze, staza slijedi grebenski put između V. Trojstva i Maglenče, prolazeći između kuća i vinograda. Staza prelazi preko ceste koja vodi iz V. Trojstva u Maglenču, a zatim lijevo nastavlja putem do kontrolne točke KT2 u kući obitelji Barešić, Vinogradarska ulica 59. Od KT1 do KT2 trebalo nam je 30 minuta hoda. Na toj dionici pružaju se lijepi vidici prema Kalniku, Ivanščici, Medvednici i Bjelovaru. Slijedeći markacije sišli smo u šumu i šumskim putem do prelaska preko ceste Grginac – Maglenča. Formirali smo kolonu i ubrzo prošli dio po cesti te skrenuli desno preko potoka do ruba šume gdje je prikladno mjesto za zadržavanje. Od KT2 do KT3 trebalo nam je 25 minuta hoda. Tamo je grupa napravila pauzu za osvježenje i obrok. Zatim smo nastavili označenom stazom prema selu Tomaš, gdje se kod kuće obitelji Stanić kbr. 79 nalazi kontrolna točka KT3. Nastavljamo i kod zadnjih kuća skrećemo cestom lijevo prema šumi. Markacija nas vodi s makadama desno u šumu prema KT-4, planinarskom domu Kamenitovac. Cijelu obilaznicu u dužini od 11 km prošli smo za 3 sata i 40 minuta, uključujući pauze. Domaćini su odmah ovjerili dnevnike i uručili značke. U domu se nalazi restoran ugovornog koncesionara. Imaju raznoliki meni ukusnih jela po pristupačnim cijenama. Nakon 90 minuta za odmor i ručak krenuli smo autobusima u smjeru Đurđevca.
Na 3 km istočno od grada Đurđevaca u smjeru Kalinovca, nalazi se geografsko-botaničkim rezervatom, Đurđevački pijesci. Analizom sastava i oblika pješčanih zrnaca utvrđeno je da akumulirani pijesak potječe od kristalnih škriljevaca Alpa. Topljenjem i kretanjem ledenjaka nakon posljednjeg ledenog doba, nabujala Drava tada je nosila velike količine kamena, šljunka i pijeska. Vjetar je tijekom vremena raznosio pijesak po ravnicama i dine su obuhvaćale područje u dužini od 20 kilometara. Ljudsko djelovanje zaustavilo je kretanje pijeska te se mali dio danas može vidjeti na ovom zaštićenom lokalitetu. Za obilazak “mrtvih“ dina i čitanje interpretacijskih tabli bilo nam je potrebno 30 minuta. Na povratku smo stali u tvrđavu Đurđevac s koje su Picoki ispalili pijevca i obeshrabrili Turke (i stvorili legendu). Tvrđava je sagrađena na velikoj dini. Obnovljena je a okoliš uređen. Do 17:30 sati, zadržali smo se na kavi u restoranu koji se nalazi u lijepom atriju tvrđave. Hrvatska Sahara, mali zoološki vrt u sklopu staroga grada radio je do 16:00 sati tako da smo propustili vidjeti deve.
Ugodnom vožnjom, uz kratku pauzu na odmorištu Sesvete, stigli smo u Karlovac u 20:15 sati.

Vodič: Ranko Baždar
Pomoćni vodiči: Ognjen Borovac, Vjekoslav Šipek vodič pripravnik

FOTO

IZVJEŠTAJ S IZLETA

U čudnom vremenu u kojem trenuto živimo PD Dubovac pokušao je unijeti dašak “normalno normalnog” u živote svojih planinara. U 7 sati s dva autobusa krenuli smo putem Novog Marofa i sela Mađarevo (jedan autobus) i sela Podevčevo (drugi autobus) da bi izbjegli veliko grupiranje uz usputnu pauzu za kavu. Čim smo stigli, bakse na noge ruksak na leđa i idemo.

Oko 9 sati napali smo Istočni dio Ivanščice iz dva smjera. Prvu grupu vodio je Ranko Baždar uz pomoć Vjekoslava Šipeka a drugu Damir Starešinić.  Uz hodanje gore dolje u više navrata, sakupilo se oko 14 km kod jedne i 16,5 km kod druge grupe uz 900m visinske razlike.

Osvojili smo 2 vrha HPO Veliki Lubenjak 590m i Čevo 562m. Bili  smo na 2 vidikovca, Balkon i Mali Čevo i obišli 2 utvrde Grebengrad i Pusta Belu nastale krajem 12 st. i čuli priče i legende o njima. Posjetili smo planinarsku kuću Grebengrad ali zbog svih mjera tek su poneki zavirili unutra.

Grupa koja je krenula iz Podevčeva, kao šlag na kraju posjetila je Etno selo Greben gdje nas je domaćin počastio domaćom rakijicom i pokazao nam kako se nekad živjelo u ovome kraju.  Vratili smo se u Karlovac oko 19 i 30 sati sa zadovoljstvom lijepo ispunjenog dana. Nadamo se da će “normalno normalno” što prije doći jer svi žudimo za uživanjem u prirodi u dobrom i većem društvu.

Vodič Damir Starešinić

Fotografije s izleta

nedjelja 31.01.2021.                 Sveta Gera

Situacija koju nameće pandemija Covid-19 odredit će mogućnost održavanja ovog tradicionalnog pohoda .Nadamo se najboljem i ako to bude moguće pohod će se održati uz predostrožnost i primjenu svih mjera  .

Tradicionalni pohod na Svetu Geru održava se posljednje nedjelje u mjesecu siječnju.Vrh Žumberačke gore  mjesto je okupljajnja planinara i hodočasnika .U podne se u kapelici Svetog Ilije održava misa a u povratku znatan broj učesnika posjećuje planinarsku kuću Vodice , gdje u pravilu planinare čekaju topli napitci i okrijepa.

PD Dubovac organizira jednodnevni izlet u nedjelju 31.01.2021. na

SVETU GERU

Sveta Gera je najviši vrh Žumberka i sjeverozapadne Hrvatske. Iako je hrvatsko ime za taj vrh Sveti Ilija, naziv je gotovo zaboravljen te se češće koristi stari slovenski naziv Sveta Gera. Slovenci vrh zovu i Trdinovim vrhom prema svom književniku Janezu Trdini. Crta državne granice sa Slovenijom vodi kolnim putom po samom hrptu. S hrvatske se strane nalazi grkokatolička kapelica Sv. Ilije u kojoj je uređeno maleno planinarsko sklonište, a desetak metara od nje, sa slovenske strane, konzervirani ostatci kapele Sv. Jere. Od kapele ima 2′ do vidikovca odakle se pruža lijepi pogled na Sloveniju, sve do Kamniških Alpa. Vrhom dominira 80m visok telekomunikacijski toranj na slovenskoj strani, a s hrvatske je strane vojarna koja će, nadamo se, nakon odlaska vojske biti preuređena u planinarski dom. Najviša točka označena je visokim betonskim geodetskim stupom s kojeg se pruža izvanredan vidik na sve strane. Na podnožju stupa pričvršćen je metalni žig vrha. Prvi vidikovac uredio je šumar Kupečka, a prava drvena piramida (21 m) sagrađena je 1934, dok je geodetski stup (15 m) podignut 1960. Šumski proplanak na vrhu je mjesto gdje su se nekoć održavale narodne veselice i stočni sajmovi, a danas i već dvadesetšest godina unazad, na zadnju nedjelju u prvom mjesecu, PD Dubovac organizira tradicionalni zimski planinarski pohod sa liturgijskim slavljem kod ostataka kapele Sv. Ilije Proroka, koji počinje u 12,00 sati. Liturgijsko slavlje će se održati jedino ukoliko epidemiološki uvjeti i smjernice Nacionalnog stožera to dozvole.

Polazak : 31.01.2021. okupljanje u 07,00 sati ispred zgrade suda u Karlovcu
Prijevoz :  osobnim automobilima (potrebno je samoorganizirati se u skladu s epidemiološkim smjernicama na dan izleta)
Ocjena težine :  otežano, nezahtjevno 

Vodiči :  Slobodan Kožul  ( 099 3659 393 ) i Vjekoslav Šipek ( 095 940 4964 )

PLAN IZLETA   

• 07,30 polazak ispred zgrade suda
• 08,30 dolazak u Sošice
• 09,00 polazak na Svetu Geru (preko zaselka Boići, Tratine i livade Kaštanice)
• 11,30 dolazak na Svetu Geru
• 12,00 početak misnog slavlja (ukoliko epidemiološki uvjeti dozvole)
• 12,30 do 13,00 polasci grupa prema pl. domu Vodice (istim putem natrag ili pograničnim hrptom Žumberka i Pliješa)
• 15:30  do 16,00 dolazak na pl. dom Vodice
• 17,00  polazak prema Sošicama
• 18,00  polazak iz Sošica prema Karlovcu
• 19,30  najkasniji dolazak u Karlovac

OPREMA :  U skladu sa vremenskim uvjetima, prikladna odjeća ,čeone lampe, štapovi za hodanje, hrana i voda iz ruksaka,

NAPOMENA : pl. dom Vodice će biti otvoren i opskrbljen toplim napitcima.

Prijave za izlet kod vodiča: na email slobodan.kozul@gmail.com, sms, Whatsup ili Viber porukom, zaključno s 29.01.2021.

21.11.2020. , Veliki Kozjak istaknuti je vrh sjevernog Velebita i kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice .Po obliku je jedan od najslikovitijih velebitskih vrhova. Njegove okomite stijene privlače pogled izdaleka, a vidik s vrha obuhvaća sve veće vrhove srednjeg i sjevernog Velebita, a osobito je impresivan vidik na šumsko prostranstvo Štirovače i na travnati  V. Lubenovac.

IZVJEŠĆE S IZLETA

Inicijalno planirani izlet u subotu 21.11. morali smo zbog jake bure, hladnoće, snijega i poledice, odgoditi za nedjelju 22.12, što se kasnije pokazalo kao ispravna odluka. Promjena termina izleta, dovela je do toga da je dio prijavljenih planinara morao odustati od izleta zbog već dogovorenih obveza, a neki su zbog iznenadne bolesti (COVID-19) morali u izolaciju, pa je Veliki Kozjak ukupno pohodilo 23 planinara. Na odredište smo krenuli točno u 6:00 u nikad novijem i boljem autobusu. Apsolutno smo svi bili iznenađeni u kakvom komforu putujemo. Veliki autobus zadovoljio je sve epidemiološke preporuke, te je cijelim putem svatko sjedio sam s maskom na licu, što je utjecalo na manjak uobičajenog veselja, druženja i pjesme tijekom vožnje.

U Ogulinu smo, na izlazu s autoputa pokupili dvoje naših članova i nastavili put prema Žutoj Lokvi i dalje ka Senju. U Senju smo napravili 30 minutnu pauzu za kavu i WC. Vrijeme sunčano, hladno, ali uz vrlo mali vjetar. Nakon pauze, nastavljamo dalje prema našem odredištu i poslije otprilike 1 sata vožnje Jadranskom magistralom, skrećemo lijevo i uskom, a na momente vrlo strmom cestom, vozimo se prema pl. kući Alan (1351 m). Cesta je na mjestima osigurana metalnim ogradama (bankinama), što još više smanjuje njezinu širinu i otežava vožnju autobusa. Potrebna je velika vještina i iskustvo da se velikim autobusom dovezete na parkiralište ispred Alana. Na svu sreću, naš vozač ima oboje, vještinu i iskustvo. Polako napredujemo po serpentinama i molimo se da nam nikakvo vozilo ne krene u susret jer je mimoilaženje dva vozila, od kojih je jedno autobus, nemoguća misija. Nadalje, obzirom da je proteklih dana padao snijeg, bojimo se da ćemo pri samo cilju naići na ugaženi snijeg i poledicu. Na žalost, to se upravo i dogodilo, te smo se zadnjih kilometar i pol vozili po zaleđenoj cesti. Na parkiralištu nas je dočekao zaposlenik parka i čudio se odvažnosti vozača autobusa. Na brzinu smo izvršili plaćanja ulaznice za nacionalni park i dogovor s vozačem i razmjenu telefonskih brojeva, te oko 10:00 krećemo ka Velikom Kozjaku, što je sat kasnije od planiranog.

Početak uspona vodi po makadamskoj cesti u smjeru Mrkvišta, koja je pod snijegom visine 5-10 cm. Nakon 1,5 km skrećemo lijevo prema Velikom Lubenovcu, a snijega ima sve više, sada otprilike 10-15 cm. No, vrijeme je sunčano, nema vjetra i nije hladno, pa napredujemo solidnom brzinom. Svi su oduševljeni ljepotom prirode i snježnom idilom. Neki od planinara su prvi puta na zimskom usponu i imaju smo pozitivne dojmove. Nakon sat i pol hodanja po cesti, skrećemo na planinarsku stazu koja vodi prema Velikom Kozjaku. Uspon u početku nije strm, no snijega sve više, otprilike 25 cm, pa se napreduje polako. Nakon cca 3 sata uspona, stižemo do depresije prije završnog uspona. Pogled na snježni Veliki Kozjak sve ostavlja bez daha. Procjenjujemo da je visina snijega oko 30-35 cm i da će daljnje napredovanje i povratak s vrha trajati najmanje 1 sat, što će dodatno umoriti pojedine naše članove, pa donosimo racionalnu odluku i odustajemo od daljnjeg uspona. Radimo kratku pauzu od 20 minuta s okrijepom, uživamo u pogledima na sve strane, pravimo zajedničku fotografiju s zastavom društva i krećemo natrag.

Nitko zbog te odluke nije razočaran jer su svi svjesni da nam predstoji i povratak te želja da do autobusa stignemo prije noći, koji se sad nalazi nekoliko kilometara dalje. Naime, dogovorili smo se s vozačem, da odveze autobus nekoliko serpentina niže, kako bi izbjegli moguće dodatne probleme s poledicom, koji dolaskom noći i padom temperature mogu biti vrlo izgledni. Ta odluka će nam produžiti spuštanje do autobusa po planinarskoj stazi za Jablanac, za cca 40 min. Silazak prolazi bez većih problema jer se vraćamo po već napravljenoj snježnoj prtini. Radimo nekoliko kraćih 5 minutnih odmora i do autobusa stižemo oko 16.00 sati. Brzo se spremamo, mijenjamo mokru obuću i odjeću i u 16:30 krećemo prema Karlovcu. Na povratku se 30 minuta zadržavamo u Senju i proslavljamo kako tko, netko s pivom i toplim čajem s rumom, a netko s kavama, ipak nadasve uspješan izlet. U Karlovac dolazimo po planu, u 20:00 sati.

Vodič : Slobodan Kožul

Izvještaj sa izleta na Sisol 25.10.2020. 

U subotu 25.10.2020. u 7 sati ujutro grupa od 25 planinarki i planinara uputila se prema Učki, odnosno prema njenom južnom vrhu Sisolu.

Svi s dobrom voljom i na vrijeme krećemo, ali ubrzo na autocesti, nešto prije Ravne gore, autobus staje sa strane i zbog kvara ne može dalje. Čekamo da dođe drugi autobus i nakon nekih 45 minuta čekanja stiže i nastavljamo dalje.

Stižemo do Rijeke i na odmorištu Vrata jadrana radimo pauzu za kavu. Nakon kave krećemo dalje prema Brseču veseli zbog lijepog vremena koje nas očekuje.

U Brseč dolazimo u 10 i 30, obuvamo bakse i odmah krećemo na stazu. Lagana uzbrdica za zagrijavanje, sunce lijepo grije i što se više penjemo pogled je sve bolji. Kvarnerski zaljev, Cres, Krk, kao na dlanu. Nakon 2 sata uspona dolazimo na greben i tu nas opet čeka prekrasan pogled na unutrašnjost Istre. Pola sata po grebenu uz slikanje malo prema moru, a malo prema Istri dolazimo na vrh. Prvo se riješavaju žigovi, a zatim se širimo po vrhu i vadi se ručak. Nakon što smo se malo odmorili i pojeli slijedi zajedničko slikanje i u 14 sati krećemo prema Plominu.

Spuštamo se prekrasnim livadama punim kadulje s  prekrasnim pogledom prema Cresu i Lošinju, a zatim prema unutrašnjosti Istre. I tako po lijepom i toplom vremenu i ugodnom druženju stižemo u Plomin oko 16 i 30 sati. Pošto smo izgubili jedan sat u početku, odlučujemo se zadržati u Plominu do 17 i 30 i tada krećemo prema Karlovcu gdje stižemo nešto prije 20 sati.

Jedan prekrasan dan i odlična ekipa koju stvarno treba pohvaliti, učinili su ovaj izlet savršenim.

Vodič : Robert Boić

ALBUM S IZLETA

Grbenom  Učke  dolazimo do izraženog vrha Sisol koji je i kontrolna točka  HPO. Vrh je razgledan a uobičajen prilaz nudi lijepe poglede . Za mirnog vremena put na Sisol je ugodan planinarski užitak.

10.10.2020. , Biokovo . Vrh  Vošac  pruža  jedan od najatraktivnijih vidika hrvatskih planina.Također je i KT Hrvatske planinarske obilaznice .Posjećujemo i biokovski “skywalk” U ovo doba godine cijelo Biokovo  možda pruža najviše ljepote i  planinarskog užitka .

IZVJEŠĆE S IZLETA 

Okupacija Biokova

Vikend 10-11.10.2020. 53 planinara pohodilo je Biokovo i Makarsku. Polazak je bio u 05:00 s mješovitim prijevoznim sredstvima, mini bus, 3 kombija i dva auta. Vesela družina uz uobičajena zaustavljanja došla je u Makarsku, točnije Veliko Brdo oko 10:30. Ostavljamo stvari u planinarskom domu i odlazimo do centra Makarske. Bilo je tu ispijanja kava, šetnji i kupanja. More  možda i 24 stupnja. Nešto prije dva sata odlazimo na vožnju biokovskom cestom. Na ulazu u PP Biokovo dočekala nas je velika gužva koju zaobilazimo zahvaljujući prethodnoj najavi, uštedjeli smo tako dva sata. Cestom se uz par kraćih i jedno duže mimoilaženje na vrlo uskoj cesti probijamo do Nebeske šetnice, “balkona” koji je zaslužan za totalni prometni kaos. Oko pola sata zadržali smo se na šetnici, neizostavnom  planinarskom trendu. Od sada se planinari dijele na one koji imaju sliku sa Skywalka i one koji će je imati. Nastavljamo probijanje do najvišeg vrha Biokova, Sv. Jure. Parkirali smo se uz podosta poteškoća u podnožju vrha te dalje nastavili pješice  po kratkom i strmom usponu. Ponovno ludilo od pogleda, mogli bi mi tu i dulje ostati, ali moramo istim putem natrag. Drugi puta prolazimo biokovskom cestom duljine 23 km uz nekoliko kraćih zastoja, te jednim tehnički zahtjevnijim zastojem. Park napuštamo oko pola sedam nakon nezaboravne adrenalinske vožnje biokovskom cestom koja će se prepričavati još dugo vremena. Do 19:00 smo svi bili u domu u Velikom Brdu gdje su nas dočekali predivni  i spontani domaćini. Pomalo smo se rasporedili na privatni i domski smještaj. Ovdje svakako valja spomenuti Ćiru(jedan od onih koji postanu legende za života) i njegovo safari vozilo koje je nadmašilo i Skywalk. Večernji sati bili su rezervirani za roštiljanje, kuhanje i druženje, za neke do kasnih noćnih sati.

Drugi dan slijedi okupacija Biokova s pješadijom. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, uspon na Vošac započinjemo u 7:00. Po izuzetno dobro položenoj stazi 33 planinara dolaze na 1420 m visok vrh za 4 sata. Visinska razlika od 1100 m nije bila nikakav problem. Uživamo  u jednom od najljepših pogleda u Hrvatskoj. Slijedi standardno slikanje, udaranje žigova, uživanje u hrani i piću. Točno u podne spuštamo se prema mjestu Makar. Za 3 sata nešto strmijom i zahtjevnijom stazom dolazimo u Makar, a nakon toga do Velikog Brda  za još pola sata. Jedan dio planinara  pridružio se maloj planinarskoj školi u organizaciji naših domaćina, i kažu da nisu požalili. Nakon povratka ekipa koja je ostala na domu dočekala je umorne hodače roštiljem iznenađenja, neprocjenjivo. U 17 sati polazimo za Karlovac puni dojmova i sretni što nas je Sv. Ilija podario lijepim vremenom i omogućio nam da zatvorimo planinarsko-kupališno ljeto. Kiša nas je dočekala kod Dugopolja i pratila nas do Karlovca.  Bilo je to jedno druženje koje je trajalo vikend, ali kao da je bilo pet dana, a pamtit će se još dugo. Ponovilo se. Hvala svima na sudjelovanju, posebno moram izdvojiti vozače koji su bili na visini zadatka.

Marin Maras

LETAK IZLETA